Pare su tvoje dok ih ne proćerdaš. Bila je to maksima Maxinine mame, brušena tokom pola stoljeća štedljivog trošenja i brižljivo prenesena najmlađoj kćerki tokom formativnih godina odrastanja u siromaštvu. Godine nisu umanjile ni moć lekcije, a ni njenu nekontrolisanu čežnju da svoj život uljepša blještavim novim stvarima.                 DokContinue Reading

Problem prevoditeljske opaske: peplum, mačevi i sandale ili gladijatorske igre Premda postoji još od 2016., osmišljen kao projekt neprofitne Fondacije Publika, na čijem je čelu Azra Pita Parente, na TransLabu (laboratoriju književnog prevođenja) sam tek prije nekoliko dana imala prigodu uživo sudjelovati putem interneta, na koje nas je ovo „koronsko“Continue Reading

Ostrvo Ellis Iza crvene cigle ostrva Ellisgdje je dvoje slovačke djecešto će postati moji djed i bakabrojalo duge karantinske danekad su iza sebe ostavili bolesti stara evropska carstva,brod kružne linije s lakoćom klizina svom putu prema ostrvuone visoke žene, zelenepoput snova o šumama i poljimašto čekaju na one koji radevećContinue Reading

Sve ptice – čak i one što ne lete – imaju krila Neprestano ispovijedanje Nesavršenosti opravdavanje Ovo je tvoja isprekidana ravnoteža (1) I sve ostalo Uspori malo Trenutak izumiranja Smrt posljednjeg pripadnika vrste (Nećemo sad o tome) Ne posustaj Ovo je naš genski tok (2) Kako ti se sviđa našContinue Reading

Ciganska poema (odlomak) „Ah Evropa je toliko granicaa na svakoj granici, ubice”— Attila József, mađarski pjesnik Svu noć prelazeći Tatre,od Krakova do Budimpešte, vozdug samo tri vagona – gdje mi je prijatelj?Ken, koji me zove Regina Cecylia,Kraljica Cigana, Carpathia.Zajedno putujemo iz Berlinaali sada je restoran između naših vagonazaključan – ne mogu da prođem.U ovimContinue Reading

Zeleno Umirem od dosade. Zaboravila sam knjigu u autu. Nalazimo se u Uredu za imigracije u New Orleansu. Na TV-u puštaju CNN, a ne Disney Channel. Spikerica na vijestima opet govori o izborima. Ja ne glasam. Tek mi je devet godina. Sjedimo na spojenim plastičnim ljubičastim stolicama, mama i ja.Continue Reading

„La frontera“ je riječ koju bih često čuo kad sam kao dijete živio u El Rancho Blancu, malenom selu smještenom na neplodnim i suhim brdima udaljenim nekoliko milja sjeverno od Guadalajare u Meksiku. Prvi put sam je čuo još krajem 1940-ih kada su meni i mom starijem bratu Robertu Papá i MamáContinue Reading

Imala sam četrnaest godina kada je Abuelita zatražila moju pomoć i to se činilo sasvim poštenim. Abuelita me je spasila od bjesnila šarlaha tako što mi je iznova stavljala i mijenjala kriške krompira na sljepoočnicama; svjedočila je mojim mnogim batinama, lomu ruke kada sam zbog izazova skočila sa šupe ujakaContinue Reading