Učiteljica engleskog jezika, prevoditeljica, stalna učesnica Translab radionica, kolegica i prijateljica, preminula nakon kraće i teže bolesti, na početku ljeta 2023, tiho kako je i živjela.

Mnogi koji su proteklih godina prisutvovali na radionicama književnog prevođenja u organizaciji sarajevske „Publike“, prisjetiće se Lise Stewart, jedine Amerikanke među nama. Tiha i blaga žena, najčešće bi pomno pratila diskusiju, povremeno ubacujući pitanja koja bi nas katkad usmjerila u novom pravcu ili barem natjerala da preispitamo svoje dotadašnje zaključke. Doimala se kao vrhunski poznavalac engleskog jezika, odličan mentor i učiteljica koja je otpratila na put engleskog jezika brojne sarajevske đake, velike i male, odrasle i djecu. Na sva pitanja i nedoumice odgovarala je sa vrlo preciznim uputstvima, idejama i objašnjenjima. Na moje dileme nebrojeno puta mi je ponudila odlična rješenja, ona nakon kojih odmah uslijedi „aha trenutak“.

Ona, Amerikanka u Hercegovini i ja, Hercegovka u Sjevernoj Americi, sklopile smo iznenadno prijateljstvo tipično za XXI vijek – preko „mreže“, najčešće komunicirajući preko vibera i emaila. Slale smo jedna drugoj naše zapise, ideje i planove, preispitivale prevodilačka rješenja, dijelile slike sa putovanja. Rekla bih da su je posebno obradovali snimci jezera Iri sa moje, kanadske strane, sa pogledom na drugu obalu njenog rodnog Ohaja.

Pričale smo stalno o svojim projektima. Maštale da zajedno prevedemo romske pjesme na engleski koje je prošle godine otkrila i zavoljela. Kad smo obrađivale slobodne teme za projekat „Mostovi Hercegovine“ Abraš Radija, ja sam se bacila na „dubokoumnu“ analizu korijena i predaka, a Lisa na istraživanje privremenog i kratkotrajnog, reciklaže, zaštite okoliša, prolaznosti svega i potrebe za višestrukom upotrebom. Za potrebe projekta, od graha i zrnaca riže napravila je umjetničko djelo, sliku Arslanagića mosta i napisala o tome članak. Nije voljela da se išta baca i da propada, pa zrna nije lijepila, već, nakon što su žitarice odigrale svoju trenutnu ulogu, a ona uslikala svoj rad, završile su u toploj supi i stomaku, što im je i bila prvobitna namjena.

Draga i topla osoba, osjetljiva duša, pisala je i pjesme. Jednu mi je prije par godina poslala na pregled koju ovdje objavljujemo po prvi put. Čitajući je ponovo, pitam se ono što tada nismo znale – da li je Lisa zapravo pisala o sebi? Odnosno, ko je Lisa u pjesmi, posmatrač ili leptir?

Minja Pješčić

To the Monarch, and its Modest Splendor

Even as a child, I was humbled to see

a creature so small and fanciful

visiting milkweeds along our roads,

or alighting upon welcoming flowers.

With ways that are almost fairy-like,

this delicate creature moves so well

about our world of noise and strife,

where beauty and spirit often mingle.

Years passed,

and again I chanced to see those golden wings –

a single Monarch,

fluttering tirelessly overhead,

making its silent journey.

I imagined what the world must look like

from so many skies above,

and wondered

what seasons,

anticipation,

and endurance

might mean to a butterfly.

Hearing of its plight,

I know what an honor it was

to witness something so quiet, unassuming,

and incredible – the flight of the Monarch.

Lisa Stewart, my dear friend, R.I.P. I cherished your kindness, friendship and loving emojis in my inbox first thing in the morning. You will be missed.

Objavljeno uz podršku Lisine porodice.