ANALITIČAR, AUTOR I PREVODILAC
JEZICI
engleski, francuski, ruski
OMILJENA VRSTA PREVODA
poezija
SA TRANSLABOM OD
2020. godine.
ŠTA DRUGI NE ZNAJU O VAMA?
Na poslu sam analitičar, a u slobodno vrijeme sakupljam riječi i izraze i pravim jezičke kolekcije. Objavila sam nekoliko rječnika poslovica sa ekvivalentima na engleskom, francuskom i ruskom jeziku, kao i kolekciju mostarskih izraza koje su obilježile jedan grad i jedno doba (do 90-tih – “Na dunjaluku svašta: hiljadu i kusur mostarizama”). Trenutno radim na novim idejama i kolekcijama.
KADA I KAKO STE SE ODLUČILI BAVITI PREVOÐENJEM?
Strani jezici i prevođenje su moja prva ljubav. U međuvremenu sam izgradila karijeru u finansijama, ali se, zahvaljujući Fondaciji “Publka” i Translabu, ponovo vraćam prevođenju, mom prvom pozivu.
NAJDRAŽI PREVODILAČKI PODUHVAT
Prevod pjesama sa engleskog na naš jezik u sklopu Translab-Sarajevo radionice “Migracjie, egzil i izbjeglištvo‘. Takođe moj pokušaj prevoda na ruski jezik “Kolo bola” Maka Dizdara (u okviru ruske Translab radionice, prim. red.) u kom sam se trudila da koristim staroruske riječi i izraze, onako kako je Mak koristio starobosanske. To je bio izvrstan primjer koliko su srodni, i još uvijek slični jezici, nekad bili još sličniji.
KAKO PRISTUPATE PREVODU KNJIŽEVNOG TEKSTA?
Za mene je bitno da original i prevod budu jedno pored drugog, tako da svaka rečenica i svaki pasus budu pregledni. U prvoj fazi prevođenja obično u Wordu podijelim ‘papir’ na dva dijela, tako da u svakom trenutku imam uvid u svaki dio teksta, ono što sam već prevela i ono što je preostalo. Takođe bojom i komentarima označavam sve što smatram prevodilačkim izazovom, ‘zapisujem’ moguće varijante i sinonime da mogu da im se vratim i razmotrim po nekoliko puta. U drugoj fazi čitanja se trudim da poboljšam prevod i stvorim što prirodniju, čitljiviju verziju.
NAJVEĆI IZAZOV
Prevođenje svakog teksta je neka vrsta izazova, kao i prilika da se nauči nešto novo. Prevod poezije me posebno privlači jer na to gledam kao na rješavanje rebusa ili zagonetku koju treba odgonetnuti, i svakoj riječi mogu da posvetim puno veću pažnju. Inače, nadam se da najbolji i najveći prevodilački izazovi tek dolaze.
ŠTA ZA VAS ZNAČE TRANSLAB RADIONICE?
Translab je odlična prilika za sticanje prevodilačkog iskustva i učenja o književnosti. Fascinantno je sudjelovati u rađanju jednog književnog prevoda, posebno ako se radi o djelu koje nije nikad prije prevedeno na naš jezik. Za mene je mogućnost da radim sa našim najboljim prevodiocima i učim od iskusnijih kolega neprocjenjiva. U pitanju je vrlo ozbiljan i profesionalan rad sa ljudima koji vole jezike i uživaju u svim riječima. Takođe sam kroz radionice stvorila nove lijepe kontakte i prilike za druženja i obnovila stara poznanstva. Najzad, izučavanje književnih djela na stranim jezicima me inspirisalo da pomalo i ja počnem da pišem pjesme. Sve u svemu, uticaj Translaba je višestruk, i na profesionalnom i ličnom nivou. Divno je i to što se radionice sada održavaju preko zooma, tako da mogu da učestvuju i oni koji žive daleko.
OPIŠITE NAJDRAŽI MOMENAT SA TRANSLABA
Najdraže mi je bilo raditi sa mentorom, tj. imati konkretnu podršku u prevodilačkim neudomicama. Takođe, posebno se ponosim što sam na jednoj radionici dobila aplauz, jer sam, po procjeni moderatora i učesnika, uspjela da prenesem ne samo smisao pjesme, nego zadržim i ritam i rimu originala.
ŠTA TRENUTNO ČITATE?
Čini se da nikad ne čitam samo jednu knjigu, jer stalno nalazim nove zanimljive naslove, uglavnom na temu jezika i istorije. Trenutno su na mom stolu “Jezik oko nas” nedavno preminulog velikog lingviste Ivana Klajna, “Indians on vacation” kanadskog autora Thomasa Kinga, “Dans les murs” kanadsko-mostarske spisateljice, i moje rodice, Maje Ombašić. Fascinantno djelo Aleksandra Fotića “Privatni život u srpskim zemljama u osvit modernog doba” uvijek iznova naručujem iz biblioteke, i pronalazim nove detalje o životu na našem prostoru u prošlosti.
KOJI JOŠ JEZIK BISTE VOLJELI DA NAUČITE ILI ZNATE?
Poput većine prevodilaca, i ja, pored onih ‘glavnih’, učim, razumijem i koristim još poneki savremenu jezik. Ali mene najviše fasciniraju naši zaboravljeni jezici, poput tursko-osmanskog i staroslovenskog. Voljela bih da se ‘bacim’ na bogatu arhivsku građu Mostara i istražim prošlost grada i njegovih stanovnika, a posebno svojih predaka, kao i da izučavam jezik stećaka i našeg srednjeg vijeka na nekom većem, naučnom nivou. Odgovori na mnoga pitanja današnjice, uključujući i ona jezička, često se nalaze u prošlosti koju samo treba bolje razumjeti.
THE TROPICS IN NEW YORK
Claud McKay
Bananas ripe and green, and ginger-root,
Cocoa in pods and alligator pears,
And tangerines and mangoes and grape fruit,
Fit for the highest prize at parish fairs,
Set in the window, bringing memories
Of fruit-trees laden by low-singing rills,
And dewy dawns, and mystical blue skies
In benediction over nun-like hills.
My eyes grew dim, and I could no more gaze;
A wave of longing through my body swept,
And, hungry for the old, familiar ways,
I turned aside and bowed my head and wept.
Excerpt From: Dohra Ahmad. “The Penguin Book of Migration Literature.” iBooks.
NJUJORŠKI TROPI
Claude McKay
Ðumbir, i banane, zrele i zelene,
Kakao u ljusci i avokada,
Grejpfrut i mango i mandarine
Dostojni glavnih vašarskih nagrada,
Ležeći u izlogu, voća su me podsjetila
Međ’ potocima tihim na krošnje vrtova,
Na rosne zore, tajnovita plavetnila –
Blagoslove iznad čednih vrhova.
Zamagljenih očiju, i pogleda pusta,
Talas čežnje mi je tijelom prostrujao,
I, željan starog i poznatog puta
Odmakao sam se, i pognuv glavu, zajecao.Prevod M.Pješčić u okviru Translab radionice “Imigracija, izbjeglištvo i egzil u savremenoj američkoj književnosti” u saradnji sa Ambasadom SAD u Sarajevu.