s francuskog prevela Mirela Alikalfić-Terzić
Prikaz knjige “Crvena kraljica” Léonore Miano
U XXII stoljeću Katiopa, tj. buduće Ujedinjene Afričke Države, prijeti deportacijom cijele populacije francuskih imigranata za koje se smatra da se ne mogu prilagoditi kulturi nove nacije. U sjeni te rasprave s potencijalno razornim posljedicama razvija se ljubavna priča između šefa države i mlade univerzitetske profesorice, jedna od onih priča koje imaju potencijal da sve preokrenu naglavačke.
Katiopa je uspješan i samodostatan afrički kontinent koji je skoro u potpunosti ujedinjen. To su buduće Ujedinjene Afričke Države koje su okupile nekoliko nacija stvorenih tokom kolonijalnih režima proteklih vijekova. Taj je san bilo teško ostvariti budući da je kontinent golem, raznolik, i da počiva na krhkim temeljima. Tu su utočište našli Fulasi, potomci francuskih imigranata koji su pobjegli iz svoje domovine nakon što su je preplavili migranti. Kako bi sačuvali svoj evropski identitet uputili su se u subsaharsku regiju gdje se još govori njihovim jezikom, gdje još uvijek uživaju određeno poštovanje i gdje mogu mirno živjeti unutar svojih zajednica. Ali njihovi potomci više nemaju moć svojih predaka. Osiromašeni i pregaženi vremenom, grčevito se drže svog identiteta. Šef države Ilunga, ministar unutrašnjih poslova i ministar odbrane odlučili su da deportuju tu neprilagodljivu populaciju. Međutim, to je bilo prije nego što je Illunga upoznao Boyu, univerzitetsku profesoricu koja se kroz svoja sociološka istraživanja približila Fulasima i odlučila doprijeti do njih. Tako počinje zabranjena ljubavna priča koja prijeti da preraste u krizu nacionalnih razmjera.
Ovaj roman je stilski poetičan, a istovremeno politički ambiciozan i impresivnog obima. On nudi viziju afrofuturizma u pan-afričkom okruženju propitujući aktuelni francuski nacionalizam i socijalnu tjeskobu određenih manjina. Bogat je zapletima, naglim zaokretima i senzualnošću.
Autorica piše neobičnim stilom: s političkih rasprava gotovo naglo prelazi na lirske opise pa na unutrašnje dijaloge, s klasičnim dijalozima koji se očituju kao tekst u tekstu, i izdvajaju tek oznakom italika. Brojne su tu riječi afričkog porijekla, iz raznih afričkih zemalja, pa tako stvaraju jedan šaroliki miks kultura, boja i doživljaja. Afričke riječi u tekstu nisu objašnjene, samo neke koje se najčešće pojavljuju mogu se naći u malom glosaru na kraju knjige, uz napomenu da su ostale lako dostupne na internetu. Ovakav poziv na proučavanje afričke kulture nekom čitaocu će možda biti naporan, ali onom koji kroz čitanje voli otkrivati nove stvari i upoznavati nepoznate krajeve i običaje biće zanimljiv i dobrodošao. Kroz afričke riječi i pojmove u ovoj knjizi upoznajemo ne samo one svakodnevne stvari poput biljaka, životinja, hrane i pića, oružja i nakita, već i mitska bića, figure iz poznate historije, autohtona vjerovanja i običaje, mistiku. Tu je i pregršt referenci na savremenu muziku, kao i citati iz Biblije, klasičnih djela, stihovi rep muzike… pa čak i dijalozi na afričkom jeziku lingala. Prava poslastica za pasioniranog čitaoca-istraživača, naročito ako ga već interesuje afrički kontinent.
Crvena kraljica je kompleksno djelo koje se može čitati i kao politički, i kao ljubavni, i kao roman povratka duhovnosti. Obiluje mističnim likovima i događajima, naslanjajući se na afričku tradiciju, insinuirajući da je pobjeda i nad neprijateljem i nad samim sobom usko povezana sa spajanjem s onim iskonskim u sebi, kao i sa svim svojim precima koji su još uvijek oko nas, samo ako naučimo da vidimo i njih i znakove koji nas usmjeravaju. A sve u svrhu ponovnog pronalaženja identiteta koji se izgubio kroz vijekove ropstva i strane dominacije, nesloge i krvavih ratova. Roman se dotiče i pojma kolektivne svijesti, kolektivne traume i inače kolektiviteta kao posebne kategorije ljudskog postojanja. Usput propituje i pojam demokratije, ulazi u sfere intriga u samim političkim vrhovima, raskrinkava policijske i vojne metode koje podržavaju najčešće lične ciljeve. Takođe se hrabro hvata u koštac sa naslijeđem kolonijalizma, obrćući hipoteze da bi kolonizatora stavila u položaj potlačenog, čak koketirajući s idejom kosmičke osvete koja ide na ruku sve jačem osjećaju frustracije prema Evropi koji se osjeti širom afričkog kontinenta. Autorica stoga možda stavlja na papir ono što mnogi priželjkuju, i onda nije čudo što je roman naišao na slab odjek u Francuskoj, dok se u Africi već smatra iznimno važnim djelom.
I naposljetku, možda najupečatljiviji aspekat priče o afričkoj Crvenoj kraljici leži u tome da nam ona otkriva svijet viđen ženskim očima, kroz žensku prizmu, svijet u kojem je ženska snaga okosnica života i smrti, i koja svoja učenja prenosi s koljena na koljeno, povezujući žive i mrtve, ovaj i onaj svijet, prošlost i sadašnjost, prožimajući tom živom, pulsirajućom energijom i prostor i vrijeme.
O AUTORICI:
Léonora Miano rođena je u 1973. godine u Douali (Kamerun). Od 1991. godine živi u Francuskoj gdje je studirala američku književnost, prvo u Valenciennesu a potom u Nanterreu. Smatraju je jednim od najvažnijih glasova frankofone književnosti. Autorica je dvadesetak knjiga. Piše romane, kratke priče, drame i eseje. Dobitnica je brojnih važnih nagrada među kojima je Goncourt za srednjoškolce (2006), nagradu Seligmann protiv rasizma (2012), nagradu Femina i Grand prix du roman métis (2013). Već za prvi objavljeni roman osvojila je šest vrijednih književnih nagrada. U znak priznanja za njeno književno djelo i njen angažman, Univerzitet Lorraine, u saradnji sa još šest evropskih univerzitetskih institucija, osmislio je 2020. godine nagradu “Frontières Léonora Miano”.
Léonora Miano kreirala je i vodi zbirku Quilombola u Seagull Booksu, neovisnom izdavaču na engleskom jeziku sa sjedištem u Calcutti (Indija). Takođe je osnivačica i direktorica izdavačke kuće The Quilombo Publishing u Loméu (Togo).
O PREVODITELJICI:
Mirela Alikalfić-Terzić rođena je u Mostaru gdje je završila jezičku gimnaziju. Nakon studija francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu pohađa i master, kao i Evropsku školu književnog prevođenja iz Brisela. Prevodilac i sudski tumač za francuski i engleski jezik, takođe radi kao ekspert na projektima EU. Aktivno učestvuje u radu nekoliko udruženja, a u jednom od njih je suosnivačica i trenutno predsjednica. Književne prevode sa francuskog i engleskog jezika objavila je u KUN-u, časopisu Život, na portalu Strane, kao i u sklopu zbornika prevoda „Novosti o čovjeku“ Erica Fayea i „Sve ptice imaju krila“ u izdanju Fondacije „Publika“ iz Sarajeva. U slobodno vrijeme piše poeziju, prozu i dramske tekstove.
Ova knjiga je objavljena u sklopu izdavačkog projekta „Biblioteka Bijeg“ koji je ostvaren uz finansijsku podršku Evropske komisije u sklopu programa Kreativna Evropa. Knjige izražavaju isključivo stajalište autora i Evropska komisija se ne može smatrati odgovornom za upotrebu informacija sadržanih u knjigama.