“Sedam dana prevodilačkih radionica i konferencija sa učesnicima: Françoise Wuilmart, Vladimir Pavlović, Giuseppe Girimonti Greco, Daniele Petruccioli.    

Organizatorke: Azra Pita Parente i Mirela Alikafić-Terzić (Fondacija Publika)    

Bio jednom jedan mali grad na rijeci, između brda i dolina.     

Jedno srdašce Evrope, tamo negdje. Što bije.   

Bio jednom jedan sjajni plamen, na hiljade uličica i širokih bulevara, brojna zdanja, mostovi, univerziteti i biblioteke, crkve i džamije – muškarci i žene koji su preživjeli ratove, seobe, smjene jezika i vlasti,  u vječitoj potrazi za slobodom. Dijalog, zapravo. Kao i svugdje. Kao kod kuće.    

Onda se desilo ovo. Ovaj događaj. Već od samog početka prilično raznolik: Ramazan, pa Uskrs, katolički i pravoslavni, tako nešto. Bila je 30-ta godišnjica 5. aprila.    

Ovaj put – filozofski fakultet, i Francuski institut; mladi ljudi, ne tako mladi, i oni između, svi smrtni, svi besmrtni. Ovaj put, bili su studenti i studentkinje, profesori i profesorice, ljudi od struke, zaljubljenici. Ovaj put, bili su prevodioci.    

Pratili smo Vladimirovo smireno i znalačko predavanje; mladalački i brilijantni entuzijazam Françoise; Giuseppeove dubokomislene komentare, Mirelin diskretan osmijeh – poziv da se osjećaš kao kod kuće, i Azrin, širok kao proljetno nebo koje ti poželi dobar dan. I još, moja opčinjenost svim tim…   

Bio je ovaj put njemački jezik, i bosanski, i hrvatski, i francuski, italijanski, srpski – jednom riječju, srbofrancitalihrnjemsanski… Bio je razgovor, zapravo. I prevođenje.   

Književnost koja prolazi, koja traje, i istrajava, koja (nas) mijenja i koja (od nas) zahtijeva promjene. Bile su radionice, konferencije, teorija koja se praktikuje, praksa koja se teoretizira, dok se radi.    

Bilo je plodnih grešaka, prilika za promjene mišljenja, promjene jezika, očiju, pogleda, načina razmišljanja o stvarima. Bila su ogledala priča u kojima sjaje njihove višejezične svjetlosti dok se prepričavaju drugim riječima, nazivaju i prisjećaju drugog značenja, koje je bez sumnje isto… ili ne.       

Usred prljavih ratova koji nikako da se zaustave i koji nikako nas da zaustave, ovaj put, bili smo mi: neporecivi, nepregledni, neiskazani i neprebrojivi, poput jezikā koji nas iskazuju, ili zajedno, ili nikako. Ovaj put smo bili mi, prevodioci, koji se pronalazimo u ljepotama različitosti, u ključanju identiteta. U mnoštvu kojim se odlikujemo, koje nas zbližava, ujedinjuje i čini zrelijim. Koje nas vraća nama samima čineći nas drugačijim.    

Šta reći? Možda samo : hvala.”

Prevela s francuskog jezika : Minja Pješčić

“Pilot shemu pod nazivom “i-Portunus Houses” u ime Evropske komisije implementira konzorcij organizacija koje su i same pioniri evropskih programa mobilnosti u kulturi. Konzorcij čine MitOst iz Berlina u svojstvu vodećeg partnera za implementaciju projekta, zatim Zaklada Kultura nova iz Zagreba odgovorna za procjenu i analizu, te Evropska kulturna fondacija iz Amsterdama kao koordinator programa.”