Ciganska poema

(odlomak)


„AEvropa je toliko granica
a na svakoj graniciubice
— Attila 
József, mađarski pjesnik

Svu noć prelazeći Tatre,
od Krakova do Budimpešte, voz
dug samo tri vagona – gdje mi je prijatelj?
Ken, koji me zove Regina Cecylia,
Kraljica Cigana, Carpathia.
Zajedno putujemo iz Berlina
ali sada je restoran između naših vagona
zaključan – ne mogu da prođem.
U ovim kušet-kolima, samo još jedna žena,
dječak koji se čvrsto čuva za nju, krijući lice,
i kondukter koji je uzeo moju kartu,
na poljskom odbija da je vrati.

Onda lezi, neka ovo prođe:
prozor kvadrat crnoga stakla
na kojem se pojavljuju gola stabla, polja;
šume u kojima bih mogla biti ostavljena,
ovaj vagon otkačen – ko bi znao?
(500.000 Cigana spaljeno u krematorijima)
Na svakoj granici (koja je to sada zemlja?)
daščara ispunjena oblakom dima
i graničari u svojim visokim čizmama,
svojim smradom cigara, koji naglo
otvaraju vrata mog kupea, pale
svjetla, zahtijevaju papire.
Šta da nemam pasoš, papire
da dokažem da sam Amerikanka?
Šta da sam rođena
u malom selu iz kojeg je pobjegla moja baka?
Šta da nemam domovine –
da li bih im onda bila niko?
Da li bi me odvukli u šumu;
da li bi tiha žena malo čvršće
stisnula svoje dijete, pokrila mu uši?

Spavam i budim se i ponovo spavam;
nestajući u san, budeći se u san
Budimpešte: snijeg pada tako nježno
zlatne kupole koje okrunjuju grad kao da lebde.
U zoru, smrknuti kondukter se vraća
sa crnom kafom, šećerom, dva tvrda peciva,
mojom kartom, zgužvanom, na tacni.

Iskačem iz voza sa svojim koferom
u čađ i graju stanice,
u naručja odrpanih muškaraca –
Cigani posvuda, odjednom, čitave gomile,
skandiraju poput vračeva, okružujući me,
dozivajući, Taksi! Taksi! Smještaj!

Čitala sam da, u tunelima ispod ovih stanica
– Sofija, Bukurešt, Budimpešta –
ciganska siročad žive na sintelanu, podvođeni
za slatkiše, za cigarete.
Ali nema djece da me pozdrave ovdje –
samo ti tamni muškarci od kojih se okrećem, odbijam,
i moj visoki prijatelj, koji sada juri prema meni
niz vrevu na peronu:
tiho, vraćen, konačno,
moje ime mu u grlu poput dragulja.

S engleskog jezika prevela Ivana Nevesinjac. Lektura Sandra Zlotrg.

Izvor: Cecilia Woloch: Tsigan. The Gipsy Poem. Cahuenga Press, 2002. 

Fotografija: Erica Simone