U predhodnim fazama projekta TransLab radilo se na prevođenju različitih vrsta tekstova; proze, poezije, dramskih tekstova itd. Nakon dvogodišnjeg iskustva radioničkog rada i prevođenja, krenulo se propulzivnije; prevode je trebalo pustiti iz sobe, ponuditi široj publici. Tako je nastala ideja o zajedničkom radu na prevođenju priča pa smo odabrali zbirke : *Novosti o čovjeku, francuskog autora Erica Fayea i *Lingam, njemačkog autora Maxa Dauthendeya.

U saradnji s našim medijskim partnerom dnevnim listom Oslobođenje započeli smo objavljivanje prevoda priča u ljeto 2018 (u sedmičnom prilogu za kulturu KUN). Poslednje priče će biti objavljene ove jeseni nakon čega je predviđeno štampanje integralnih knjiga u saradnji s s izdavačkom kućom Connectumom.

….o spomenutim knjigama i njihovim autorima

Priče iz Novosti o čovjeku, Erica Fayea, su uglavnom realistične, uz primjesu imaginarnog i fantastike. Tema koja se često ponavlja u ovoj zbirci je tema bijega : njegovi protagonisti pokušavaju da umaknu svakodnevnici ili neumitnom proticanju vremena. Bilo da se radi o individualnim pokušajima (dobitnik na lotu je osvojio kartu za imaginarnu zemlju) ili kolektivnim (žena odlučuje da napusti grad i svoj dotadašnji život, ali, gle, svi su imali istu ideju u istom momentu zbog čega je njen poduhvat oduđen na propast), sva ova anonimna bića sanjare o nekom drugačijem životu.

Eric Faye prikazuje apsurd, poigravajući se elementima fantastike, u našoj svakodnevnici, ali fragmenti imaginarnog su kratkotrajni, i potisnuti stvarnošću koja na koncu uvijek trijumfira i uspostavlja iznova svoje zakone.  

Eric Faye uspijeva prožeti najnovije priče onirizmom dok oslikava duboko ljudske likove. On daje Novostima o čovjeku univerzalno značenje s naglaskom na suvremeno.

Štivo je to koje se može iščitavati na različitim nivoima i uvijek iznova čitati.

Eric FAYE, francuski pisac, novinar i urednik-prevodilac za agenciju Reuters, autor je tridesetak zapaženih knjiga – romana, pripovedaka i eseja – i dobitnik mnogobrojnih književnih nagrada; za kratki roman Nagasaki dobio je krajem oktobra 2010.g Veliku nagradu za roman Francuske akademije. Roman Nagasaki je preveden na više od dvadeset jezika. Za zbirku pripovjedaka Ja sam čuvar svjetionika dobio je nagradu „Deux Magots“, a za roman Krstarenje na kiši nagradu Unesco-Françoise-Gallimard “. Na veliki uspijeh kod kritike i čitalačke publike naišli su i njegovi romani „Pepeo moje budućnosti“ i Moji noćni vozovi, knjiga inspirisana njegovim putovanjima po Evropi i Aziji, te Mjesečar u Istanbulu i Novosti o čovjeku.

-Lingam obuhvata dvanaest egzotičnih priča koje na impresionistički način oslikavaju kulturu i običaje azijskog podneblja. Pune kolorita, priče nose neobične zaplete, ponekad jezgrovite prikaze ljudskih sudbina, neizbježne rasplete ili tragedije koji junaci teško da mogu izbjeći.

Znanstvenici su ovo djelo odabrali kao kulturno važan i dio je civilizacijske baze znanja kakvu poznajemo. Ovo je djelo predstavlja njemački književni kanon, često su ga smatrali primjerom egzotične literature. Međutim, ovi tekstovi naročito pokazuju veliko poznavanje japanske povijesti i kulture i predstavljaju rane primjere dubokih interkulturalnih susreta između europskog i japanskog mentaliteta i kultura.

Max Dauthendey (Maks Dautendej) rođen je 25. jula 1867. godine u Würzburgu, spada u najznačajnije predstavnike književnog impresionizma u Njemačkoj, a pisao je romane, pripovijetke, drame i poeziju. Njegov impresionistički stil obilježen je njegovim grandioznim vladanjem jezikom i sposobnošću da gotovo slika riječima, da jezički prenosi boje, mirise, zvukove, impresije, atmosfere. U najznačajnija književna postignuća spadaju njegova poezija i zbirke pripovijedaka, naročito Lingam (1909) i Osam prizora na jezeru Biva (1911).