Album San Monstruma je prvi dio Tetralogije Monstrum koju je autor zapravo posvetio Sarajevu i u kojoj je po prvi put, na svoj način, progovorio o onom sto se dešavalo na ovim prostorima početkom devedesetih. Priča se na prvom nivou dešava u dalekoj 2026. godini i ona paralelno prati tri lika: Nike, Lejla i Amir, troje mladih ljudi koji žive na tri različita kraja svijeta, čija je zajednička spona isto mjesto rođjenja – Sarajevo ‘93. Drugi nivo priče vidimo samo kroz sjećanja glavnog junaka, Nikea Hatzfelda, koji posjeduje nevjerovatnu memoriju i koji se kroz sjećanja vraća na prvih osamnaest dana svog rođenja. “D1Svjetlost prodire u moje oči. Sjećam se, ništa ne vidim… Ali, čujem zvuke, snazne. Neki su mehanicki – detonacije, a neki organski – ljudski krikovi… Sjedinjeni tako predstavljaju sinonim za smrt. Otkrivam to ovog dana 1., dana strahovitog razaranja, dana mog rodjenja…”
Zapanjujuća priča koja se kod autora rodila iz nužnosti, njegove lične uznemirenosti, tjeskobe koju je ovaj rat u njemu prouzročio. Bilal je na jedan potpuno originalan način progovorio o ratu, ne prikazavši ga baš ni jednom slikom. Uprkos tome, on nas je kroz sjećanja glavnog junaka u okviru vrlo suptilno vođenog slojevitog scenarija, proveo kroz neke od najmučnijih iskustava Sarajeva pod opsadom.
U prvom planu priče (2026 godina). pratimo tri glavna junaka koji, iako žive na različitim stranama svijeta- New york, Moskva, Nafud, Sibir -dijele istu sudbinu. U svijetu su zavladali vjerski fundamentalizmi triju glavnih religija koje su se ujedinile u Monoteistički radikalni pokret, Obscurantis Order, koji ima potporu afričkih mafija i okultnih finansijskih skupina. Bore se protiv svega što predstavlja Misao, Kulturu, Nauku, a cilj im je opća planetarna Tabula Rasa. Istovremeno pokušavaju uspostaviti kontakte sa izvanzemaljskim civilizacijama, a liberalni Zapad broji svoje zadnje dane. Sve u svemu, okvir koji je tipičan za Bilalove stripove ali i za sam žanr. No, novo je to što je San monstuma, kako to Bilal često kaže, više knjiga nego strip, tj. Bilal po prvi put daje puno veće značenje priči nego crtežu.
“Na ovaj način autor povlači paralelu između dvije epohe, propitujući ideju ljudske memorije (odgovornosti ?)… individualne i kolektivne … Ovaj opus je, prema nekima, svojevremena opomena ljudskoj vrsti, budući da čovjek sporo ili nikako ne uči od svoje historije; njegova budućnost je neizvjesna, zastrašujuća…”
«… Vjerujem da je trilogija “San monstruma” najuspjelije autorsko, umjetničko djelo koje temetizira rat devedesetih u bivšoj državi. Baš nitko nije bio tako originalan i toliko izbjegao svim klišeima kao Bilal. Rat, pitanje identiteta, povratka, rušenja, razumijevanja, odnosa među ljudima, ovdje je dotaknuto na posve drugačiji način nego kod bilo koga drugoga.
Kod Bilala nema ničeg folklornog i egzotičnog, nego konkretnog i univerzalnog. Autor nas ne gnjavi nikakvom posebnom ideologijom, čak ni nekom, da tako kažemo, NGO-ovskom, doslovno nikakvom, osim možda, najosobnijim porivom da nešto otkrije u samome sebi. Trilogija “San monstruma” vrlo dobro stari, vjerojatno zahvaljujući baš tome i nevjerojatno je kako rečenice koje, izgovorene negdje drugdje, odmah dozivaju nešto ruralno balkanski – “hej, vi, jeste li vi Srbin, Hrvat, Musliman, jeste li Srbohrvat, Hrvatobošnjak…” – ovdje izgledaju kao dio normalnog razgovora u akcijskom stripu…“ Globus, 05. lipanj 2009
